Astounding Stories of Super-Science Oktobar, 1994, od Astounding Stories je deo HackerNoon's Book Blog Post serije. Možete preskočiti na bilo koje poglavlje u ovoj knjizi ovdje. Strašne priče o superznanstvu Oktobar 1994: Slika Doriana Greja - Poglavlje XI Oskar Vajld Astounding Stories of Super-Science Oktobar, 1994, od Astounding Stories je deo HackerNoon's Book Blog Post serije. Možete preskočiti na bilo koje poglavlje u ovoj knjizi ovdje. Ovde Strašne priče o superznanstvu Oktobar 1994: Slika Doriana Greja - Poglavlje XI By Oscar Wilde Godinama Dorian Gray nije mogao da se oslobodi utjecaja ove knjige. Ili možda bi bilo preciznije reći da se nikada nije nastojao osloboditi od nje. Nabavio je iz Pariza ne manje od devet kopija velikog papira prvog izdanja, i imao ih vezan u različitim bojama, tako da mogu da odgovaraju njegovim raznim raspoloženjima i promjenjivim fantazijama prirode nad kojima mu se činilo da je, ponekad, gotovo potpuno izgubio kontrolu. Junak, divan mladi Parizijanac u kome su romantični i naučni temperamenti bili tako čudno pomešani, postao mu je nekakav prefigurirajući tip sebe. U jednom trenutku bio je srećniji od fantastičnog junaka romana. Nikada nije znao – nikad, u stvari, nije imao razloga znati – da nešto groteski strah od ogledala, i polirane metalne površine, i još uvijek voda koja je došla na mladog Parizijana tako rano u njegovom životu, i bila je uzrokovana iznenadnim propadanjem beau koji je jednom, očito, bio tako izvanredan. Čak i oni koji su čuli najgore stvari protiv njega – i s vremena na vrijeme čudne glasine o njegovom načinu života koje su prelazile London i postale šale klubova – nisu mogli da poveruju u njegovu sramotu kada su ga videli. On je uvijek imao pogled nekoga ko se držao neopaženog od svijeta. Muškarci koji su grubo razgovarali postali su tihi kada je Dorian Gray ušao u sobu. Bilo je nečega u čistoći njegovog lica što ih je osramotilo. Njegova jednostavna prisutnost izgledala je kao da im podsjeća na sjećanje na nevinost koju su očarali. Pitao se kako bi jedan tako šarmantan i graciozan kao što je on mogao pobjeći mraku doba koje je nekad bilo sordidno i senzualno. Često, kada se vratio kući iz jedne od onih tajanstvenih i dugotrajnih odsutnosti koje su dovele do takve čudne nagađanja među onima koji su bili njegovi prijatelji, ili su mislili da su bili tako, on bi sam krenuo gore u zaključanu sobu, otvorio vrata ključem koji ga nikada nije napustio sada, i stajao, sa ogledalom, ispred portreta koji je Basil Hallward naslikao o njemu, gledajući sada na zlo i starenje lica na platnu, a sada na lijepo mlado lice koje se smejalo na njega iz poliranog stakla. Sama oštrina kontrasta koristila je da ojača njegov osećaj zadovoljstva. On je postajao sve više zaljubljen u svoju lepotu, sve više i više zainteresovan za korumpiranje svoje duše. On bi pregled Bilo je trenutaka, uistinu, noću, kada bi, ležeći nesan u svojoj vlastitoj osjetljivo mirisnoj sobi, ili u sordidnoj sobi malog neznanog taverna blizu dokova koje je, pod pretpostavljenim imenom i u prikrivanju, bio njegov običaj da često, pomislio o ruševinama koje je doveo na svoju dušu sa sažaljenjem koje je bilo sve više opterećujuće jer je bilo čisto sebično. Ali trenuci kao što su ovi bili rijetki. Ta radoznalost o životu koju je Gospodin Henryk prvi probudio u njemu, dok su sjedili zajedno u vrtu svog prijatelja, činilo se da raste sa zadovoljstvom. Jednom ili dvaput mesečno tokom zime, i svake srijede navečer dok je trajala sezona, otvorio je svoj prelijepi dom i dao najslavnijim muzičarima dana da očaraju svoje goste čudesima svoje umetnosti. Njegove male večere, u uspostavljanju kojih ga je gospodin Henry uvek pomagao, bili su poznati koliko i zbog pažljivog odabira i postavljanja onih koji su bili pozvani, koliko i zbog izvrsnog ukusa koji se prikazivao u dekoraciji stola, sa svojim suptilnim simfonijskim aranžmanima egzotičnih cvijeća, i brade tkanine, i antičke pločice od zlata i srebra. Zapravo, bilo je mnogo, posebno među vrlo mladim muškarcima, koji su vidjeli, ili maštali da vide, u Dorian G I, možda, za njega sam život je bio prvi, najveći, od umjetnosti, a za to sve druge umetnosti izgledalo kao da je samo priprema. Moda, kojom ono što je zaista fantastično postaje za trenutak univerzalna, i dandyism, koji je, na svoj način, pokušaj da se tvrdi apsolutnu modernost lepote, imao je, naravno, svoje fascinacije za njega. Njegov način oblačenja, i posebne stilove koji s vremena na vrijeme je utjecao, imao je svoj značajan uticaj na mlade izvrsne loptice Mayfair i prozore kluba Pall Mall, koji su ga kopirali u svemu što je radio, i pokušao reproducirati slučajni šarm njegovog gracioznog, iako mu samo polu-ozbiljne, fopperies. Jer, iako je bio previše spreman da prihvati položaj koji mu je skoro odmah ponuđen kada je došao u dobi, i našao je, zaista, suptilno zadovoljstvo u misli da bi zaista mogao postati London svog dana ono što je u carskom Neronskom Rimu autor Satirikona nekada bio, međutim, u svom srcu on je želio da bude nešto više od Tražio je da izradi neku novu shemu života koja bi imala svoju razrađenu filozofiju i svoje uredne principe, i da u duhovnosti osjetila nađe svoje najviše ostvarenje. Arbiter elegancije U potrazi za društvom čula često je, i s velikom pravdom, osuđeno, muškarci osećaju prirodni instinkt užasa i senzacija koje se čine jačima od sebe, i da su svjesni da dijele s manje visoko organizovanim oblicima postojanja. Ali Dorian Grayu se činilo da prava priroda čula nikada nije bila shvaćena, i da su ostali divlji i životinjski samo zato što ih je svet pokušao prevariti u podređenost ili ih ubiti bolom, umjesto da ih nastoje učiniti elementima nove duhovnosti, od kojih je fin instinkt za lepotu bio dominantna karakteristika. Dok je gledao nazad na čoveka koji se kreće kroz istoriju, bio je opsjednut osjećajem gubitka. Toliko je bio prepušten! i takvom malom cilju Da: trebalo je, kao što je Gospodin Henryk prorekao, da postoji novi hedonizam koji bi trebao ponovo stvoriti život i spasiti ga od tog surovog, neprijatnog puritanizma koji ima, u naše dane, svoje znatiželjno oživljavanje. To je bilo da ima svoju službu intelektu, možda, ali nikada nije bilo da prihvati bilo kakvu teoriju ili sistem koji bi uključivao žrtvu bilo kakvog načina strastvenog iskustva. Njegov cilj, zaista, bio je da bude iskustvo samo, a ne plodovi iskustva, slatki ili gorki kako bi mogli biti. Neki od nas su u tom svijetu imali svoju noć i noć, a u njoj ne bi bilo nikakve radosti, bilo da je to bila njihova crna noć, bilo da je bilo nekih stvari koje su se nekada probudile pred zoru, bilo da je to bilo nakon jedne od onih noći bez snova koje su nas često zaljubile u smrt, bilo da je to bila jedna od onih noći tame i tmurne radosti, kada su kroz komore mozga probudile duhove ili malu knjigu koja je bila još strašnija od stvarnosti, a instinkti su se probudili s onim živopisnim životom koji se skriva u svim groteskama, a to nam u gotičkoj umetnosti pruža svoju dugotrajnu vitalnost, ovu umetnost koja je bila okružena životom, a možda i fantazijama, posebno onima To je stvaranje takvih svjetova kao što su ovi koji su se Dorian Grayu činili pravim predmetom, ili među pravim predmetima, života; i u njegovoj potrazi za senzacijama koje bi bile odjednom nove i ugodne, i posjeduju onaj element stranosti koji je tako esencijalan za romantiku, on bi često usvojio određene načine razmišljanja koje je znao da su zaista strani njegovoj prirodi, predao se njihovim suptilnim utjecajima, a zatim, kao da je uhvatio njihovu boju i zadovoljavao svoju intelektualnu radoznalost, ostavio im je tu znatižnu ravnodušnost koja nije nespojiva sa stvarnim žarom temperamenta, a to je, zaista, prema nekim modernim psihologima, često uvjet za to. Svakodnevna žrtva, užasnija stvarno od svih žrtava drevnog svijeta, dirnula ga je toliko svojim izvrsnim odbacivanjem dokaza čula kao i primitivnom jednostavnošću njegovih elemenata i večnim pathosom ljudske tragedije koju je ona pokušavala simbolizovati. Voleo je kleknuti na hladno mramorno podnožje i gledati sveštenika, u svom čvrsto cvetljenom dalmatinskom, polako i bijelim rukama premještajući se uz zavjesu tabernakula, ili podižući nakitano, lanternastog oblika čudovište s tim bledim waferom koji bi ponekad, pomislio bi se, zaista bio " „Hleb anđela, ili, odjeven u odijelo patnje Hristove, razbijajući Gospodina u čašu i udarajući mu grudi zbog njegovih grijeha. Dimajući cenzori da su grobni dečaci, u njihovoj vrpci i škriljevcu, bacali u vazduh poput velikih glatkih cvijeća imali su svoju suptilnu fascinaciju za njega. Kako je prošao, obično je gledao sa čuđenjem na crne ispovjednike i dugo da sedi u mračnoj sjeni jednog od njih i sluša muškarce i žene šapućući kroz nošenje prave priče o njihovom životu. Panis celestis Ali on nikada nije pao u zabludu da zaustavi svoj intelektualni razvoj bilo kojim formalnim prihvaćanjem verovanja ili sistema, ili da pogreši, za kuću u kojoj će živjeti, hostel koji je pogodan samo za boravak noći, ili za nekoliko sati noći u kojoj nema zvijezda i mesec je u radu. pokret u Njemačkoj, i našao čudno zadovoljstvo u praćenju misli i strasti ljudi do neke biserne ćelije u mozgu, ili neki bijeli živac u tijelu, uživajući u koncepciji apsolutne ovisnosti duha o određenim fizičkim uvjetima, bolesno ili zdravo, normalno ili bolesno. Međutim, kao što je rečeno o njemu ranije, nijedna teorija života mu se činilo da je od bilo kakve važnosti u poređenju sa samim životom. Darvinizam I tako je sada proučavao parfeme i tajne njihove proizvodnje, destilirao jako mirisna ulja i spaljivao mirisne gume sa Istoka. Video je da ne postoji raspoloženje uma koje nije imalo svojeg ekvivalenta u senzualnom životu, i počeo je da otkriva njihove prave odnose, pitajući se šta je bilo u frankincenci koja je učinila čoveka mističnim, i u ambargu koji je uzbuđivao njegove strasti, i u ljubičastima koje su probudile sjećanje na mrtve romantike, i u musku koji je uznemiravao mozak, i u šampakovima koji su obojili maštu; i često tražeći da izradi pravu psihologiju parfema, i da proceni nekoliko uticaja slatko mirisnih korijena i miris U nekim drugim vremenima posvećivao se u potpunosti muzici, a u dugoj mlaznjenoj sobi, sa plafonom od milijun i zlatom i zidovima od maslinovog-zelenog laka, obično je davao znatiželjne koncerte u kojima su ludi gipsi razbijali divlju muziku iz sitnih žitarica, ili grobni, žuto-šavljeni Tunisani pljuvali na napete strune monstruoznih žitarica, dok su nasmijani Negri monotono udarali na bakrene bubnjeve i, krojući se na šarlatne tepsije, vitki turbanizirani Indijanci pucali kroz duge cijevi od trske ili bakra i očarani – ili pretvarajući se da čarkuju – velike kacige i užas od Rio Negro Indijanaca, da ženama nije dozvoljeno da gledaju i da čak i mladi ne mogu da vide dok nisu podvrgnuti postu i mučenju, i zemaljske posude Peruanaca koji imaju krik ptica, i flutove ljudskih kostiju kao što je Alfonso de Ovalle čuo u Čileu, i zvučne zelene jaspe koje se nalaze u blizini Cuzca i daju dojam jedinstvene slatkoće. od Meksikanaca, u koje izvođač ne puše, već kroz koje udiše vazduh; od amazonskih plemena, to je zvono stražara koji čitav dan sede na visokim drvećima, i može se čuti, kaže se, na udaljenosti od tri lege; , koji ima dva vibrirajuća jezika drveta i udara se štapićima koji su podmazani elastičnom gumom dobivenom od mliječnog soka biljaka; -Zvone Azteka, koje su obješene u grožđama poput grožđa; i ogroman cilindrični bubanj, prekriven kožama velikih zmija, poput onoga koji je Bernal Diaz video kada je otišao s Cortesom u meksički hram, i čiji je zvučni zvuk ostavio nam tako živopisni opis. Fantastični karakter tih instrumenata fascinirao ga je, i osjetio je čudno zadovoljstvo u misli da umjetnost, poput Prirode, ima svoje čudovišta, stvari životinjskog oblika i s odvratnim glasovima. zakletve Klara putovanja Oporavak Još Jednom prilikom je počeo da proučava nakit i pojavio se na plesu kao Anne de Joyeuse, admiral Francuske, u haljini pokrivenoj petsto šezdeset bisera. Ovaj ukus ga je godinama fascinirao, a zaista se može reći da ga nikada nije napustio. Često bi čitav dan provodio useljavajući se i preseljavajući u njihove slučajeve razne kamenje koje je prikupio, kao što je maslinovo-zeleno krizoberil koje se pretvara u crveno od svjetla, cimofan sa svojom žicom od srebra, pistacijumski peridot, ružičasto ružičasto i vino-žuto topaze, karbunke vatrene škriljevca s tremornim, četveroraznim zvijezdama, plamene crvene cimet To je bila zavist svih poznanika. Stara stijena On je otkrio divne priče, takođe, o nakitima. U Alphonsovoj Clericalis Disciplina zmija je spomenuta s očima pravog jacinta, a u romantičnoj istoriji Aleksandra, Osvajača Ematije, reklo se da je pronašao u dolini Jordana zmije "sa ogrlicama pravih smaragdova koji rastu na leđima." Bilo je dragulja u mozgu zmaja, Philostratus nam je rekao, a "izložbom zlatnih slova i šarlatne haljine" čudovište je moglo biti bačeno u čarobni san i ubijeno. Prema velikom alkimistu, Pierre de Bonifaceu, dijamant je učinio čoveka nevidljivim, a agat Indije ga je izgovorio. Kornelijanska ljutnja, a h Kralj iz Ceilana vozio je kroz grad s velikim rubinom u ruci, kao ceremoniji njegovog krunidbe. Vrata palače Jovanu svešteniku bila su „izradjena od sardijusa, s rogom rožnate zmije urezane, tako da niko ne bi mogao donijeti otrov u njega“. Nad gabilom su bile „dve zlatne jabuke, u kojima su bile dvije karbunke“, tako da bi zlato moglo blistati danju, a karbunke noću. U lodžijskom čudnom romanu „A Margarite of America“, navodno je bilo da se u kraljevskoj sobi moglo videti „sve kaste dame svijeta, izrezane od srebra, gledajući kroz lepa ogledala krisolita, karbunke, safirove i zelene emeraule Kada je vojvoda de Valentinois, sin Aleksandra VI., posetio Luja XII. Francuske, njegov konj je bio natovaran zlatnim listovima, prema Brantomeu, a njegov kaput je imao dvostruke redove rubina koji su bacali veliko svjetlo. Karlo Engleski je jahao u stirrupima koji su bili obješeni sa četiri stotine i dvadeset i jednim dijamantom. Ričard II imao je kaput vrijedan trideset hiljada maraka, koji je bio prekriven balas rubijama. Hall je opisao Henrija VIII., na putu do tornja koji je prethodio njegovoj krunidbi, kao da nosi „jaket od podignutog zlata, plakat obložen dijamantima i drugim bogatim kamenjem, i veliki bauderike oko vrata velikih balasa.“ Omil Henry II. nosio je nakitne rukavice koje su dostizale do laktova, a imao je rukavicu sa dvanaest rubalja i pedeset dva velika orijenta. Parsemi Kako je život nekada bio izvrstan!Kako je divan u svojoj pompi i dekoraciji!Čak i čitanje o luksuzima mrtvih bilo je divno. Tada je Charles Painters iz Sun Roverja obratio pažnju na crteže koje su kopirale sunce i na tepihe koje su izvodile freske u hladnim sobama sjevernih zemalja Europe. Dok je istraživao predmet – i on je uvijek imao izvanrednu sposobnost da se apsolutno apsorbira za trenutak u svemu što je uzeo – bio je gotovo nepromenjen odrazom ruševina koje je to vrijeme donijelo na prekrasne i divne stvari. On je, u svakom slučaju, pobjegao od toga. Ljeto je uslijedilo; a žute džungle su cvjetale i umirale mnogo puta, a noći užasa su ponavljale priču o njihovom sramotu, ali on je bio nepromijenjen. Nema zime koja je odrazila njegovo lice ili obojila c ,” To je bio ljubomorna krevetić s glazbenim pratnjom reči koje su izrađene u zlatnoj niti, i svaka nota, kvadratnog oblika u tim danima, oblikovan sa četiri bisera. On je čitao o sobi koja je pripremljen u palači u Rheims za upotrebu kraljice Joan od Burgundije i bio je ukrašen sa “trinaest stotinu i dvadeset jedan papagaji, napravljen u broderi, i blazoned s kraljevim rukama, i pet stotina i šezdeset jedan leptira, čije su krila su slično ukrašena s rukama kraljice, sve je radio u zlatu.” Catherine de Medicis je imao tugu krevet napravljen za nju od crne velvet prazan s krevetom i sunca. Njegove zavjese su bile Gospođo, ja sam sve vesela I tako, čitavu godinu, on je nastojao da skupi najizuzetnije uzorke koje je mogao naći od tekstilnog i broderijskog rada, dobivajući dainty Delhi muslins, fino izrađen sa zlatnim nitom palmates i zaštićene s iridescentnim beetle krila; Dacca gaze, koji su po svojoj transparentnosti poznati na Istoku kao "tkanjen vazduh", i "trčanje vode", i "večernje roga"; čudne figurativne tkanine iz Jave; elaborate žute kineske zavjese; knjige vezane u tawny satina ili čiste plave svile i obrađene sa ptice i slike; zavjese Radio je u mađarskoj točki; sicilijanske brokade i čvrste španske velvete; gruzijski rad, sa svojim platnim kovanicama, i japanski , sa svojim zelenim zlatnim tonovima i njihovim čudesno plumiranim pticama. cveće LACIS Fukušima On je imao posebnu strast za silocider i sile crvenog kruga, kao i za druge crkvene dekoracije, kao što je Sebastian imao za sve što je povezano sa službom Crkve. U dugim cedarskim krstama koje su obložile zapadnu galeriju njegove kuće, imao je mnogo rijetkih i lepih uzoraka onoga što je zaista rajem Kristove neveste, koja mora nositi purpurne i dragulje i finu liniju kako bi mogla sakriti bledo macerirano tijelo koje nosi patnja koju ona traži i ranjena samostalno nanesenim bolovima. On je posjedovao prekrasan kopac crvenog svile i zlatne nitke damaska, koji je morao nositi ponavljajući se uzorak zlatnih granatnih granata postavljenih u šesnaestokrevetnim Altarske frontale od crvenog velveta i plavog platna; i mnoge korporacije, šalice-velve i sudarije.U mističnim uredima u koje su takve stvari bile stavljene, bilo je nešto što je ojačalo njegovu maštu. cveće Jer ta blaga, i sve što je sakupio u svojoj predivnoj kući, bila su za njega sredstva zaborava, načini na koje je mogao pobjeći, za jednu sezonu, od straha koji mu se ponekad činilo gotovo prevelikim da bi se nosio. Na zidovima usamljeno zaključane sobe u kojoj je proveo toliko svog detinjstva, objesio je vlastitim rukama užasan portret čiji su se karakteristici mijenjali, pokazujući mu stvarnu degradaciju njegovog života, a pred njim je zavijena ljubičasta i zlatna palica kao zavjesa. Tjedana ne bi išao tamo, zaboravio bi užasnu sliku i vratio svoje srce, svoju divnu radost, svoju strastvenu apsorpciju u samo postojanje. Onda bi iznenada, jedne noći, Nakon nekoliko godina nije mogao izdržati da dugo bude izvan Engleske, i napustio je vilu koju je dijelio u Trouvilleu s Lordom Henrym, kao i malu bijelu zidanu kuću u Alžiru, gdje su više nego jednom proveli zimu. Bio je sasvim svjestan da im to neće reći ništa.Bilo je istinito da je portret i dalje sačuvao, pod svime ružnošću i ružnošću lica, svoju izraženu sličnost sa sobom; ali šta bi oni mogli naučiti iz toga?Smijao bi se svakome ko bi ga pokušao vrištati.Nisam ga naslikao.Što mu je bilo da je izgledalo ružno i sramotno?Čak i da im je to rekao, vjerovali bi? Ponekad, kada je bio u svojoj velikoj kući u Nottinghamshireu, zabavljajući modne mlade ljude svog ranga koji su bili njegovi glavni pratioci, i zaprepaštavajući županiju bezobraznom luksuzom i veličanstvenim sjajem svog načina života, on bi odjednom napustio svoje goste i požurio natrag u grad da vidi da vrata nisu bila manipulirana i da slika još uvijek postoji. Jer, dok je fascinirao mnoge, nije bilo malo onih koji su mu nedostajali. On je bio vrlo sigurno crnbaliran u klubu West End u kojem mu je njegovo rođenje i društveni položaj u potpunosti dali pravo da postane član, i rečeno je da je jednom prilikom, kada ga je prijatelj doveo u sobu za pušenje Churchilla, vojvoda Berwick i drugi džentlmen ustali su na značajan način i otišli. Zanimljive priče postale su aktuelne o njemu nakon što je napunio dvadeset petu godinu. Bilo je glasina da su ga vidjeli da se svađa sa stranim mornarima u niskoj tanjuri u dalekim dijelovima Whitechapela, i da je konzortirao s lopovima i kovanicima i znao tajne njihove trgovine. Njegove izvanredne odsutnosti postale O takvim nezadovoljstvima i pokušajima laži on, naravno, nije primetio, i po mišljenju većine ljudi njegov iskren debonarski način, njegov šarmantan dječji osmijeh, i beskonačna milost te divne mladosti koja mu se činilo da ga nikada neće napustiti, bili su u sebi dovoljan odgovor na klevetu, jer su ih tako nazvali, koje su cirkulirale oko njega. Međutim, ti šaputani skandali samo su se povećali u očima mnogih njegovog čudnog i opasnog šarma. Njegovo veliko bogatstvo bilo je određeni element sigurnosti. Društvo – civilizovano društvo, barem – nikada nije baš spremno da poveruje u bilo šta na štetu onih koji su i bogati i fascinantni. Instinktivno se osjeća da su oblici važniji od morala, i, po njegovom mišljenju, najviša poštovanost je mnogo manje vrijedna od posjedovanja dobrog I, na kraju krajeva, to je vrlo loša utjeha da se kaže da je čovek koji je dao nekome lošu večeru, ili loše vino, je neosporan u svom privatnom životu. Jer kanoni dobrog društva su, ili bi trebali biti, isti kao i kanoni umetnosti. Oblik je apsolutno esencijalan za to. To bi trebalo da ima dostojanstvo ceremonije, kao i njezinu nerealnost, i treba da kombinira neiskren karakter romantične igre sa mudrošću i ljepotom koja čini takve igre ugodnim za nas. Je li neiskrenost tako strašna stvar? Šef Ulaz U svakom slučaju, njene ruke su imale visoke oči, a njene usne su imale njezine usne i usne u njenim usnama. Gospodin je znao da je njena kosa u njenim usnama, da je od njezine ljepote vidio da je ona slijepa. Šta mu se činilo da je Hamilton držao na plitkim rukama. Šta je onaj koji je osjećao da mu je blistao. Kako su ga njegovi prijatelji zamislili kao zelenu, trajnu, pouzdanu i sjajnu stvar. Njegova majka je bila sretna s usnama i njegovim partnerom. Njemu je zvijezda bila tajna, da je čovek bio biće s mnoštvom života, tako da je još uvijek gledao u ljepoti, a on je gledao u Ipak, jedan je imao predaka u književnosti kao i u vlastitoj rasi, bliže možda u tipu i temperamentu, mnogi od njih, i možda s utjecajem kojeg je jedan bio apsolutno svestan. Bilo je vremena kada se Dorian Grayu činilo da je cela istorija bila samo zapis njegovog vlastitog života, ne kao što ga je on živio u činu i okolnostima, već kao što ga je njegova mašta stvorila za njega, kao što je to bilo u njegovom mozgu i njegovim strastima. U sedmom poglavlju on govori kako, okrunjen lavom, da ga munja ne bi pogodila, sedeo je, kao Tiberijus, u vrtu u Capriju, čitajući sramotne knjige Elephantis, dok su se patuljci i patuljci okruživali oko njega, a flautista se ismevao svinjara cenzora; i, kao i Kaligula, sedeo je sa zelenim košuljama u svojim stablima i večerao u slonovoj posudi sa nakitom konjem; i, kao i Domitian, šetao je koridorom obloženim marmornim ogledalima, gledajući okruglo s haggardnim očima za refleksiju dagger-a koji je došao do kraja njegovih dana, i bolestan od te strašne dosade, da je Domitian, , koji dolazi na one kojima život ništa ne poriče; i pogledao je kroz čisti smaragd na crvene šamble cirkusa, a zatim, u čaši bisera i ljubičaste koju su izvukli srebrno-šaputani mulji, bio je prevezen kroz Ulicu granata u kuću od zlata i čuo ljude da plaču na Nera Cezara dok je prolazio; i, kao Elagabalus, naslikao je svoje lice bojama, i pljao distaff među ženama, i doveo Mjesec iz Kartagine i dao joj u mističnom braku Suncu. Tedium vitæ On i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i njegova majka, i majka, i majka U njima je bilo užasno fasciniranje. Vidio ih je noću, a oni su mu ometali maštu danju. Renesans je znao za čudne načine trovanja – trovanje kacigom i upaljenom vatrom, škrtiranom rukavicom i nakitnim ventilatorom, zlatnim pomanderom i amber lancem. Dorian Gray je bio otrovan knjigom. O HackerNoon seriji knjiga: Donosimo vam najvažnije tehničke, naučne i uvidne knjige javnog domena. Ova knjiga je deo javne domene. Astounding Priče. (2009). ASTOUNDING STORIES OF SUPER-SCIENCE, OKTOBAR 1994. SAD. Projekt Gutenberg. Datum objavljivanja: Oktobar 1, 1994, iz https://www.gutenberg.org/cache/epub/174/pg174-images.html Ova e-knjiga je za upotrebu od bilo koga, bilo gde, bez troškova i bez ikakvih ograničenja. Možete je kopirati, dati ili ponovno upotrijebiti pod uvjetima Licence Project Gutenberg uključene u ovu e-knjigu ili online na www.gutenberg.org, koji se nalazi na https://www.gutenberg.org/policy/license.html. O HackerNoon seriji knjiga: Donosimo vam najvažnije tehničke, naučne i uvidne knjige javnog domena. Ova knjiga je deo javne domene. Astounding Priče. (2009). ASTOUNDING STORIES OF SUPER-SCIENCE, OKTOBAR 1994. SAD. Projekt Gutenberg. Datum objavljivanja: Oktobar 1, 1994, iz https://www.gutenberg.org/cache/epub/174/pg174-images.html Ova e-knjiga je za upotrebu od bilo koga, bilo gde, bez troškova i bez ikakvih ograničenja. Možete je kopirati, dati ili ponovno upotrijebiti pod uvjetima Licence Project Gutenberg uključene u ovu e-knjigu ili online na www.gutenberg.org, koji se nalazi na https://www.gutenberg.org/policy/license.html. Uslovi korišćenja www.gutenberg.org https://www.gutenberg.org/policy/license.html
