Kako se tehnološka upotreba povećava, tako mogu rasti i troškovi inovacija zbog globalnog kretanja roba i komponenti. Tarife su postale veliki faktor u oblikovanju tehnološkog pejzaža. Iako su njihove ekonomske namjere jasne, njihov utjecaj na cijene hardvera i tehnološki napredak može još više utjecati na industriju.
Tarife su porezi na uvezenu robu. Vlade ih koriste za kontrolu trgovine i zaštitu domaće industrije. Iako tarife imaju za cilj podsticanje lokalne proizvodnje i smanjenje zavisnosti od strane robe, njihovi efekti mogu biti dalekosežni.
Uzmite za primjer tarife koje je Trump predložio. On obećava
Kada neka zemlja primjenjuje tarifu na uvezenu robu, preduzeća moraju apsorbirati dodatne troškove ili ih prenijeti na kupca. U tehnološkoj industriji, profitne marže su male, a troškovi proizvodnje visoki. Stoga je prenošenje troškova obično realnost. To znači više cijene za svakodnevne potrošače, čineći ionako skupe tehnološke proizvode još nedostupnijima.
Na primjer, ako SAD provedu Trumpove tarife, to bi rezultiralo
Da biste ovo stavili u perspektivu, razmislite koliko potrošači već troše na vrhunske uređaje. Samsungove
Za porodice i pojedince koji se bore da priušte ove proizvode, takva povećanja cijena mogu značiti odlaganje kupovine ili odabir starijih, manje efikasnih modela. Zauzvrat, korisnici će se osjećati obeshrabrenim da nadograde svoje uređaje, što usporava usvajanje novijih tehnologija.
Kada cijene rastu, efekti utiču na gotovo svaki aspekt tehnološkog sektora:
Rastuće tarife prisiljavaju tehnološku industriju da preispita svoje strategije. Iako finansijski opterećuje mnoge kompanije, kompanije mogu koristiti sljedeće pristupe za upravljanje lancima nabavke i proizvodnje.
Kompanije mogu diversifikovati svoje lance snabdevanja i izvore od novih dobavljača u inostranstvu. Na primjer, Hasbro — glavna kompanija za igračke i igre — ima
U međuvremenu, Appleov najveći proizvodni partner, Foxconn, preselio je proizvodnju MacBook-a iz Kine u Vijetnam. Ovi potezi pomažu kompanijama da zaobiđu visoke tarife, iskoriste niže troškove rada i pristupe tržištima u razvoju.
Neke kompanije mogu investirati u lokalnu proizvodnju i početi proizvoditi robu u zemlji. Iako ova strategija zahtijeva značajna ulaganja unaprijed u infrastrukturu i radnu snagu, čini kompanije manje ranjivim na buduće promjene trgovinske politike.
Druga strategija uključuje lobiranje i pregovaranje o trgovinskim sporazumima za smanjenje ili eliminaciju carina. Industrijske koalicije se često okupljaju kako bi se zalagale za politike koje podržavaju slobodnu trgovinu i naglašavaju negativan uticaj carina na inovacije i ekonomski rast. Ovaj pristup ne pruža trenutno olakšanje, ali može dovesti do dugoročnih poboljšanja trgovinskih odnosa i smanjenja troškova.
Tarife na tehnološku robu predstavljaju višestruke izazove, ali će tehnološki sektor raditi protiv njih kako bi zadržao rastuće cijene. Glavni put naprijed je da vlade i tehnološka industrija sarađuju na kreiranju trgovinskih politika koje podržavaju ekonomsku stabilnost i tehnološki napredak. Kao takva, industrija može nastaviti s isporukom najnovijih inovacija koje oblikuju budućnost.