Astounding Stories of Super-Science Oktobar, 1994, od Astounding Stories je dio HackerNoon's Book Blog Post serije. Možete preskočiti na bilo koje poglavlje u ovoj knjizi ovdje. Nevjerojatne priče o superznanstvu: Slika Doriana Greya - Poglavlje V. Oscara Wildea Astounding Stories of Super-Science Oktobar, 1994, od Astounding Stories je dio HackerNoon's Book Blog Post serije. Možete preskočiti na bilo koje poglavlje u ovoj knjizi ovdje. ovdje Nevjerojatne priče o superznanstvu: Slika Doriana Greya - Poglavlje V. By Oscar Wilde "Mama, majko, tako sam sretna!" šapnula je djevojka, zakopavši lice u krilo izbledjele, umorne žene koja je, s leđima okrenutim na škriljavajuće svjetlo, sjedila u jednoj stolnici koja je bila u njihovoj ružnoj sobi. "Tako sam sretna!" ponovila je, "i ti moraš biti sretna, također!" Gospođa Vane je vrištala i stavila svoje tanke, bijele ruke na glavu svoje kćeri. „Srećan!“ odjeknula je: „Ja sam samo sretan, Sibyl, kad te vidim kako djeluješ. Djevojka je pogledala gore i pjevala. „Majko, majko?“ uzviknula je, „Što je novac važan? "Gospodin Isaacs nam je unaprijed dao pedeset funti da otplatimo naše dugove i da dobijemo odgovarajuću odjeću za Jamesa. "On nije džentlmen, Majko, i mrzim način na koji mi govori", rekla je djevojka, ustajući na noge i prolazeći kroz prozor. "Ne znam kako bismo se mogli nositi bez njega", odgovorila je starija žena. Sibyl Vane je bacila glavu i nasmijala se. „Mi ga više ne želimo, Majko. Princ Čarobni sada vlada životom za nas.“ Zatim je pauzirala. Ruža joj je potresla krv i zasjenila obraze. Brzi dah je razdvojio listiće njezinih usana. "Ludo dijete! glupo dijete!" bila je fraza papiga koja je odgovarala. Djevojka se opet nasmijala.Radost ptice u kavezu bila je u njezinom glasu.Njezine oči uhvatile su melodiju i odjeknule je u zračenju, a zatim zatvorene na trenutak, kao da bi sakrile svoju tajnu.Kada su se otvorile, magla iz sna prošla je kroz njih. Tanjih usana mudrost je razgovarala s njom iz nosene stolice, nagovarajući na razboritost, citirana iz te knjige kukavice čiji je autor majmun nazvao ime zdravog razuma. Ona nije slušala. Bila je slobodna u svom zatvoru strasti. Njezin princ, princ Šarmantno, bio je s njom. Pozvala je na sjećanje da ga remake. Ona je poslala svoju dušu da ga potraži, a to ga je vratilo. Tada je mudrost promijenila svoju metodu i govorila o iskorištavanju i otkrivanju. Ovaj mladić bi mogao biti bogat. Ako je tako, o braku bi se trebalo misliti. Protiv školjke njezinog uha razbili su se valovi svjetovnog lukavstva. Strelice obrta koje je pucala. Vidjela je tanke usne kako se kreću i nasmiješila se. Odjednom je osjetila potrebu za razgovorom. „Majko, majko“, uzviknula je, „zašto me toliko voli? znam zašto ga volim. volim ga jer je on onakav kakav bi trebao biti. ali što on vidi u meni? nisam mu dostojan. i ipak – zašto, ne mogu reći – iako se osjećam toliko ispod njega, ne osjećam se ponizno. osjećam se ponosno, strašno ponosno. Starija žena postala je blijedo ispod grubog praha koji joj je zalijepao obraze, a suhe usne su joj se pretvorile u grčeve boli.Sibil je požurio prema njoj, bacio joj ruke oko vrata i poljubio je. „Oprosti mi, Majko. znam da te boli razgovarati o našem ocu. Ali to te boli samo zato što si ga toliko voljela.Ne gledaj tako tužno.Sretan sam danas kao što si bio prije dvadeset godina. "Moje dijete, previše si mlad da bi pomislio na zaljubljivanje. Osim toga, što znaš o ovom mladiću? Vi čak ne znate njegovo ime. Cijela stvar je najneprikladnija, i stvarno, kada James odlazi u Australiju, a ja imam toliko toga za razmišljati, moram reći da biste trebali pokazati više razmatranja. Međutim, kao što sam rekao prije, ako je bogat ..." Mama, majko, dopusti mi da budem sretna!” Gospođa Vane je pogledala u nju, a s jednim od tih lažnih kazališnih gesta koji su tako često postali način druge prirode za pozornicu, uhvatila ju je u naručje. U tom trenutku, vrata su se otvorila i mladić s surovom smeđom kosom ušao je u sobu. Bio je debelog oblika, a njegove ruke i noge su bile velike i pomalo neugodne u pokretu. Nije bio tako dobro odrađen kao njegova sestra. Jedan bi teško mogao pogoditi bliski odnos koji je postojao između njih. Gospođa Vane je usmjerila oči na njega i pojačala njezin osmijeh. Bio je zanimljiv. Slika "Možda ćeš sačuvati neke svoje poljupce za mene, Sibyl, mislim", reče dječak s dobrom grmljavinom. "Aha, ali ti se ne sviđa da se poljubiš, Jim", uzviknula je. "Ti si strašan stari medvjed." James Vane je nježno pogledao u lice svoje sestre. „Želim da izađeš sa mnom na šetnju, Sibyl. "Moj sin, nemoj govoriti tako strašne stvari", murmurao je gospođa Vane, uzimajući kazališnu haljinu, s dahom, i počevši je patchati. “Zašto ne, majko, mislim na to.” "Vjerujem da u kolonijama ne postoji društvo bilo kakve vrste - ništa što bih nazvao društvom - pa kada ste napravili svoju sreću, morate se vratiti i tvrditi u Londonu." "Društvo!" mrmljao je dječak. "Ne želim znati ništa o tome. htjela bih zaraditi novac da vas i Sibyl odvedem s pozornice. "Oh, Jim!" reče Sibyl smiješeći se, "kako si neugodan! ali hoćeš li stvarno ići u šetnju sa mnom? to će biti lijepo! bojao sam se da ćeš se oprostiti od nekih svojih prijatelja - od Toma Hardyja, koji ti je dao tu odvratnu cijev, ili od Ned Langtona, koji se šali s tobom zbog pušenja. "Ja sam previše sramotna", odgovorio je, drhtajući. "Samo oticanje ljudi idu u park." “Nesmisleno, Jim”, šapnula je, trljajući rukav njegovog kaputa. Na trenutak je oklijevao. „Vrlo dobro“, rekao je na kraju, „ali ne oblači se predugo.“ Plesala je izvan vrata. Može se čuti kako pjeva dok je trčala gore. Dva ili tri puta je hodao po sobi, a zatim se okrenuo stajalištu na stolici. „Mama, jesu li moje stvari spremne?“ upitao je. “Dovoljno spremna, James”, odgovorila je, zadržavajući oči na svom radu. Nekoliko mjeseci kasnije osjetila se bolesno kad je bila sama s ovim surovim i strogim sinom. Njezina je tajna priroda bila uznemirena kada su se njihove oči susrele. Pokušavala se pitati je li on nešto sumnjao. Tišina, jer nije učinio drugo promatranje, postala joj je nepodnošljiva. Počela se žaliti. Žene se brane napadajući, baš kao što napadaju iznenadni i čudni predavači. “Nadam se da ćeš biti zadovoljan, James, sa svojim morskim životom”, rekla je. “Moraš se sjetiti da je to tvoj izbor. "Mrzim urede i mrzim službenike", odgovorio je. "Ali ti si sasvim u pravu. izabrao sam svoj vlastiti život. Sve što kažem je, čuvaj Sibyl. "James, ti stvarno pričaš vrlo čudno. "Čujem gospodina koji svake noći dolazi u kazalište i odlazi nazad razgovarati s njom. "Govoriš o stvarima koje ne razumiješ, James. U profesiji smo navikli da dobivamo puno najviše zadovoljavajuće pažnje. Ja sam uobičajeno dobivao mnogo buketa u isto vrijeme. To je bilo kada je gluma bila zaista shvaćena. Što se tiče Sibyl, trenutno ne znam je li njezina vezanost ozbiljna ili ne. Ali nema sumnje da je mladić u pitanju savršen gospodin. On je uvijek najvredniji prema meni. Osim toga, on ima izgled bogatstva, a cvijeće koje šalje je lijepo." "Ne znaš njegovo ime, međutim", rekao je dječak oštro. "Ne", odgovorila mu je njegova majka s plavim izrazom na licu. "Još nije otkrio svoje pravo ime. James Vane mu je ugrizao usnu. „Pazite na Sibyl, Majko“, uzviknuo je, „Pazite na nju“. "Moj sin, mnogo me mučiš. Sibyl je uvijek pod mojom posebnom skrbi. Naravno, ako je ovaj gospodin bogat, nema razloga zašto ne bi trebala sklopiti savez s njim. Vjerujem da je on jedan od aristokracije. On ima sve izgled, kažem mora. To bi mogao biti najbriljantniji brak za Sibyl. Oni bi napravili šarmantan par. Njegov dobar izgled je stvarno prilično izvanredan; svi ih primjećuju." Dječak je nešto pometnuo sebi i trčao na prozor s grubim prstima.On se upravo okrenuo da kaže nešto kad su se vrata otvorila i Sibyl je ušla. “Koliko ste ozbiljni!” vikala je. “Što je to?” "Ništa", odgovorio je. "Mislim da ponekad moraš biti ozbiljan. zbogom, Majko, večerat ću u pet sati. "Dobro jutro, moj sin", odgovorila je s lukom napete veličanstvenosti. Bila je izuzetno uznemirena tonom koji je usvojio s njom, i bilo je nešto u njegovom izgledu koje ju je učinilo da se osjeća uplašeno. "Ljubi me, majko", reče djevojka. njezine cvjetne usne dodirnule su osušeno lice i zagrijale mraz. "Moje dijete! moje dijete!" vikala je gospođa Vane, gledajući prema stropu u potrazi za imaginarnom galerijom. “Dođi, Sibyl,” reče njezin brat nestrpljivo. Izašli su u bljesnutu, vjetrovitu sunčevu svjetlost i šetali su se po tužnoj Euston Road. Prolaznici su pogledali u čudu na teškog mladića koji je, u gruboj, neprimjerenoj odjeći, bio u društvu tako graciozne, rafinirane djevojke. Jim je bio dobar u njegovoj kući, a on je bio dobar u kući, a on je bio dobar u kući, a on je bio dobar u kući, a on je bio dobar u kući, a on je bio dobar u kući, a on je bio dobar u kući, a on je bio dobar u kući, a on je bio dobar u kući, a on je bio s vremena na vrijeme, pa je uhvatio sretan pogled nekog stranca. On je imao tu nevolju da se pogleda na šest mjesta, što bi se sigurno moglo dogoditi, što dolazi s genijalima kasno u životu i nikada ne napušta uobičajeno mjesto. Sibil, međutim, bio je prilično nesvjestan učinka na koji je provodila. Njegova ljubav se drhtala od smijeha na us Dječak ju je slušao i nije odgovorio.Bio je bolestan kad je napustio kuću. Ipak, to nije bilo jedino što ga je učinilo tužnim i umornim. Iako je bio neiskusni, još uvijek je imao snažan osjećaj opasnosti od Sibylovog položaja. Ova mlada dama koja je voljela nju ne bi mogla značiti joj ništa dobro. On je bio gospodin, a on ga je mrzio zbog toga, mrzio ga je kroz neki znatiželjni rasni instinkt za koji nije mogao računati, a koji je zbog toga bio sve dominantniji u njemu. On je bio svjestan i plitkosti i praznine svoje majke prirode, i u tome je vidio beskonačnu opasnost za Sibyl i Sibylovu sreću. Djeca počinju voljeti svoje roditelje; kako odrastaju, ponekad ih osuđuju; opraštaju im. Njegova majka! Imala je nešto na umu da pita za nju, nešto što je već mjesecima držao u tišini. Slučajna fraza koju je čuo u kazalištu, šaputanje koje mu je dospjelo do ušiju jedne noći dok je čekao na vratima pozornice, oslobodilo je vlak užasnih misli. Sjetio se kao da je to bio udarac lova na licu. "Ti ne slušaš ni jednu riječ koju kažem, Jim", vikala je Sibyl, "i ja pravim najljepše planove za tvoju budućnost. “Što želiš da kažem?” "Oh, da ćeš biti dobar dječak i da nas nećeš zaboraviti", odgovorila je, nasmiješivši mu se. "Više si vjerojatno da ćeš me zaboraviti nego što ću ja tebe zaboraviti, Sibyl." Ona je isprala. „Što misliš, Jim?“ upitala je. “Imaš novog prijatelja, čujem. – Tko je on? – Zašto mi nisi rekao za njega? – On ti ne znači ništa dobro.” "Stop, Jim!" uzviknula je. "Ne smiješ ništa reći protiv njega, volim ga." “Zašto, ne znaš ni njegovo ime”, odgovorio je dječak. “Tko je on? “On se zove Prince Charming. Ne sviđa vam se ime? Oh! ti glupi dječak! nikada ne biste trebali zaboraviti. Ako ste ga samo vidjeli, mislili biste da je on najljepša osoba na svijetu. Jednog dana ćete ga upoznati – kada se vratite iz Australije. Svi će vam se svidjeti. Svi ga vole, a ja ... volim ga. Želim da možete doći u kazalište noćas. On će biti tamo, a ja ću igrati Juliet. Oh! kako ću ga igrati! Fancy, Jim, biti zaljubljen i igrati Juliet! Da ga ima tamo sjediti! Igra za njegovu radost! Bojim se da ću ga uplašiti, uplašiti ili ih oduševiti. Biti zaljubljen je biti u sebe. Siromašan strašan Gospodin Isaacs će me igr “On je džentlmen”, reče mladić slijepo. “Princ!” uzviknula je glazbeno. “Što još želiš?” On te želi robovati.” “Trebam se osloboditi misli da sam slobodan.” “Želim da brineš o njemu.” "Vidjeti ga je obožavati ga; poznavati ga je vjerovati u njega." “Sibyl, ti si luda za njim.” Smijao se i uzeo ruku. „Dragi stari Jim, govoriš kao da imaš stotinu godina. Jednog dana ćeš se zaljubiti u sebe. Tada ćeš znati što je to. Nemojte izgledati tako ružno. Sigurno bi trebalo biti sretno misliti da, iako odlaziš, ostavljaš me sretnijim nego što sam ikada bio prije. Život je bio težak za nas oboje, strašno težak i težak. Ali sada će biti drugačiji. Idete u novi svijet, a ja sam ga pronašao. Evo dvije stolice; hajde da sjednemo i vidimo kako pametni ljudi prolaze.” Sjedili su usred gomile promatrača.Tulipni kreveti na cesti zapalili su se poput plamtećih prstenova vatre.Bijela prašina – kako se činilo – drhtala je u zraku.Sjajno obojeni kišobrani plesali su i potonuli poput čudovišnih leptira. Neka njezin brat govori o sebi, njegovim nadama, njegovim perspektivama. On je govorio polako i s naporom. Oni su prenijeli riječi jedni drugima kao igrači na igralištu. Sibyl se osjećao potlačeno. Ona nije mogla komunicirati svoju radost. Slab osmijeh zakrivljen da su šupljale usta bilo je sve eho što je mogla pobijediti. Nakon nekog vremena postala je tiha. Odjednom je uhvatila pogled na zlatnu kosu i smiješne usne, a u otvorenom kolicima s dvije dame Dorian Gray je prošao. Počela je k nogama. „Tamo je!“ plakala je. “Tko?” rekao je Jim Vane. "Princ šarmantan", odgovorila je, brinući se za pobjedu. On je skočio i uhvatio je za ruku. „Pokaži mi, tko je on? Pokaži ga, moram ga vidjeti!“ uzviknuo je; ali u tom je trenutku prišao vojvoda od Berwicka, a kad je ostavio prostor, kolica su pobjegla iz parka. "On je otišao", žalosno je murmurao Sibyl. "Volio bih da si ga vidio." "Želio bih, jer kao što je siguran Bog na nebu, ako vam ikada učini zlo, ubit ću ga." Pogledala ga je u strahu.Ponavljao je svoje riječi.Oni su izrezali zrak kao dažder.Ljudi oko njega počeli su šutjeti.Žena koja je stajala blizu nje treperila. “Otiđi, Jim, odlazi”, šapnula je. „On ju je slijedio dok je prolazila kroz gomilu. Kad su stigli do Achillesove kiparice, okrenula se.U očima joj je bilo sažaljenja, što joj je postalo smijeh na usnama.Potisnula je glavu prema njemu. „Ti si glup, Jim, apsolutno glup; loše raspoloženi dječak, to je sve.Kako možeš reći tako strašne stvari?Ne znaš o čemu govoriš.Jednostavno si ljubomoran i neugodan.Ah, želim da se zaljubiš.Ljubav čini ljude dobrim, a ono što si rekao je zlo.“ "Imam šesnaest godina", odgovorio je, "i znam o čemu govorim. majka ti ne pomaže. ona ne razumije kako se brinuti o tebi. sada želim da uopće ne odem u Australiju. "Oh, ne budite tako ozbiljni, Jim. Vi ste kao jedan od junaka tih glupih melodrama Majka je nekada bila tako sretna glumiti u. neću se svađati s vama. vidio sam ga, i oh! da ga vidim je savršena sreća. nećemo se svađati. znam da nikada ne biste povrijedili bilo koga koga volim, zar ne?" "Ne dokle god ga voliš, pretpostavljam", bio je sullen odgovor. “Voljet ću ga zauvijek!” vikala je. “I on?” I zauvijek!” “On je imao bolje.” Zatim se nasmijala i stavila ruku na njegovu ruku. – On je bio samo dječak. Na Marble Archu su pozdravili omnibus, koji ih je ostavio blizu njihovog ružnog doma na Euston Roadu. Bilo je nakon pet sati, a Sibyl je morala leći nekoliko sati prije nego što je glumila. Jim je inzistirao da bi to trebala učiniti. rekao je da će se ranije razdvojiti s njom kada njihova majka nije bila prisutna. U Sibilovoj sobi razdvojili su se.U dječakovom srcu bila je ljubomora i žestoka ubojstvena mržnja prema strancu koji je, kako mu se činilo, došao među njih.Međutim, kad su joj se ruke bacile oko vrata, a prsti su mu prolazili kroz kosu, on ju je omekšao i poljubio s istinskom ljubavlju. Njegova majka je čekala na njega ispod. Grmljavala je zbog njegove nepunosti, dok je ušao. On nije odgovorio, ali je sjedio na njegovu meku hranu. Muhe su buzzed oko stola i krenuo preko obojene tkanine. Nakon nekog vremena, on je gurnuo svoj tanjur i stavio glavu u ruke. Osjetio je da ima pravo znati. Trebalo mu je reći prije, ako je to kao što je sumnjao. Vođen strahom, njegova majka ga je promatrala. Riječi su se mehanički spustile s njezinih usana. Rukavica s razbijenim štapićima okrenula joj se u prste. Kada je sat udario šest, ustao je i otišao do vrata. Zatim se okrenuo i pogledao na nju. Njihove oči su se susrele. U njoj je vidio divlji poziv na milost. "Majko, imam nešto da te pitam", reče on. njezine su oči vagale oko sobe. nije odgovorila. "Reci mi istinu. Ona je duboko udahnula. To je bio zadah olakšanja. Strašni trenutak, trenutak koji je noću i danju, tjednima i mjesecima, uplašila, konačno je došao, a ipak nije osjetila nikakav strah. Zapravo, u određenoj mjeri to joj je bilo razočaranje. vulgarna izravnost pitanja zatražila je izravan odgovor. “Ne”, odgovorila je, pitajući se o surovoj jednostavnosti života. "Moj otac je tada bio ružnjak!" viknuo je dječak, stisnuvši šake. "Znala sam da on nije slobodan. jako smo se voljeli. da je živio, učinio bi predmete za nas. Nemojte govoriti protiv njega, moj sin. On je bio vaš otac i gospodin. "Ne brinem za sebe", uzviknuo je, "ali ne dopustite da Sibyl... To je džentlmen, zar ne, tko je zaljubljen u nju, ili kaže da je? Na trenutak je na ženu došao strašan osjećaj poniženja. glava joj se spustila. obrisala je oči drhtanjem ruku. „Sibyl ima majku“, murmurao je; „Nisam ih imao“. Dječak je bio dotaknut. On je otišao prema njoj, i sklonio se, poljubio ju. „Žao mi je ako sam te povrijedio pitajući o svom ocu“, rekao je, „ali nisam mogao pomoći. moram otići sada. zbogom. Ne zaboravite da ćeš sada imati samo jedno dijete za brigu, i vjerujte mi da ako ovaj čovjek povrijedi moju sestru, ja ću saznati tko je on, pratiti ga i ubiti ga kao psa. Pretjerana glupost prijetnje, strastveni gest koji ju je pratio, lude melodramatične riječi, učinili su život njezinim izgledom živiji. Bila je upoznata s atmosferom. Ona je slobodnije disala, a prvi put za mnogo mjeseci stvarno je divila svoga sina. Voljela bi nastaviti scenu na istoj emocionalnoj ljestvici, ali je skratio. Trunke su morale biti odnesene dolje i mufleri su tražili. Drudge iz smještaja se raspršila i izlazila. Bilo je pregovora s kabinom. Trenutak je bio izgubljen u vulgarnim detaljima. Bilo je s obnovljenim osjećajem razočaranja da je razvlačila razbijenu ručicu od prozora, dok je njezin sin odbacio. Bila je svjesna da je velika O HackerNoon Book Series: Donosimo vam najvažnije tehničke, znanstvene i uvidne knjige javnog domena. Ova knjiga je dio javne domene. Astounding Priče. (2009). ASTOUNDING STORIES OF SUPER-SCIENCE, OKTOBAR 1994. SAD. Projekt Gutenberg. Datum objavljivanja: 1. listopada 1994, iz https://www.gutenberg.org/cache/epub/174/pg174-images.html Ova e-knjiga je za korištenje od strane bilo koga bilo gdje bez troškova i bez ikakvih ograničenja. Možete je kopirati, dati ili ponovno upotrijebiti u skladu s uvjetima Licence Project Gutenberg uključenim u ovu e-knjigu ili online na www.gutenberg.org, koji se nalazi na https://www.gutenberg.org/policy/license.html. O HackerNoon Book Series: Donosimo vam najvažnije tehničke, znanstvene i uvidne knjige javnog domena. Datum izlaska: 1. kolovoza 1994, od Ova knjiga je dio javnog domena. Astounding Stories. (2009). Astounding Stories of Super-Science, OCTOBER 1994. https://www.gutenberg.org/cache/epub/174/pg174-images.html Ova e-knjiga je za korištenje od strane bilo koga bilo gdje bez troškova i bez ikakvih ograničenja. Možete je kopirati, dati ili ponovno upotrijebiti u skladu s uvjetima Licence Project Gutenberg uključenim u ovu e-knjigu ili online na www.gutenberg.org, koji se nalazi na https://www.gutenberg.org/policy/license.html. Web stranica: gutenberg.org https://www.gutenberg.org/policy/license.html
